Što je paradigma?

Termin “paradigma” skovao je povjesničar znanosti Thomas Kuhn, koji ga je upotrijebio da označi glavni teorijski sklop ili niz pretpostavki koje su baza svake znanosti. Paradigma je nešto kao “nadteorija”. Ona pruža osnovni model stvarnosti unutar pojedine znanstvene discipline. Ona također utječe na način mišljenja i teoretiziranja znanstvenika, te na interpretaciju eksperimentalnih opažanja.

Jednom prihvaćene paradigme rijetko se dovode u pitanje; one obično postaju naučne dogme. Stoga znanstvenici nastoje prihvatiti one pojave koje se uklapaju u određeni model, a odbaciti one koje se ne uklapaju. Ali s vremenom pojave koje se ne uklapaju znaju postati tako čvrsto utemeljene da ih je teško zanemariti. Iz toga slijedi ono što Kuhn naziva pomakom paradigme.

Kuhnove ideje su kasnije primijenjene i na druga područja osim znanstvene misli: na odgoj, ekonomiju, sociologiju, politiku, zdravstvenu njegu i općenito na naš pogled na svijet. Te principe možemo primijeniti na sagledavanje “stvarnosti” i sebe samih.

Faze promjene paradigmi:

1. Nova otkrića odudaruju od općeprihvaćene paradigme i ne mogu se pomoću nje objasniti.
2. Povećava se broj takvih anomalija pa ih se ne može više ni mimoići ni uključiti, te se nadolazi na ideju da bi za to mogla biti kriva postojeća paradigma a ne nova otkrića.
3. Oblikuje se nova paradigma koja objašnjava nova otkrića.
4. Za prijelaznog perioda nova paradigma nailazi na otpor, što dovodi do žestokih okršaja s pobornicima stare paradigme i društveno uvriježenih shvaćanja.
5. Prihvaća se nova paradigma budući da samo ona može konzistentno objasniti nova opažanja i predvidjeti nova otkrića.

Pomak identiteta

Poput znanstvene paradigme i začahureni model sebe zadobiva svoje mjesto time što može pružiti koherentni okvir za nova iskustva. … Kad je riječ o nekoj posebnoj paradigmi pojedinačno nepodudaranje neće dovesti do značajne promjene: ono se ili zanemaruje ili se pak uspijeva prikladno protumačiti. Vjerojatno će se jednako dogoditi s pomakom identiteta. … da bismo dospjeli do pravog pomaka identiteta, nepodudarnosti se se moraju gomilati, nadograđivati, sve dok stari pogled na svijet ne postane neodrživ te ne izgubi svoju ulogu. To znači da … doživljaj jedinstva treba često obnavljati sve dok ne postane neizostavnim dijelom naše osobne stvarnosti. To i jest svrha mnogih duhovnih disciplina … i mnogih vježbi meditacije. To su postupci koji vode ka spoznavanju nove stvarnosti i opetovano sudjeluju u stvaranju nove svijesti.

Što vidite na ovom crtežu? U ovisnosti o njihovim  “paradigmama”, načinima promatranja i tumačenja svijeta, razni ljudi će vidjeti različite prizore.

Dođe li ipak do pomaka paradigme, moguće je dvoje sa starim modelom: on može biti odbačen kao pogrešan … ili pak stari model može biti uključen u novi. … Ovaj drugi tip pomaka dolazi u obzir kad je govor o promjeni modela sebe. … Pomak identiteta bi trebao biti takav da uključuje stari začahureni model kao vrijedan iako nedostatan, krnji model sebe. …

Stanje u kojem je čisti Ja postao zauvijek prihvaćena osobna stvarnost jest ono što mnogi duhovni učitelji nazivaju samoostvarenjem ili prosvjetljenjem. … Prosvijetljena se osoba ne osjeća prignječena vanjskim svijetom, …. . To je pokazalo iskustvo mnogih koji su krenuli putem prosvjetljenja ali još nisu sasvim prosvijetljeni. Ono što najprije opažaju – tvrde oni – … je osjećaj lagodnosti u odnosu na sebe i sve jači osjećaj unutarnje sigurnosti i neranjivosti.

Izvor: Buđenje planeta : globalni mozak / Peter Russell; Zagreb : Globus, 1989., str. 104-105, 134-138